| alternativni turizam | (engl. Alternative tourism, njem.Alternativtourismus), pojam suprotstavljen pojmu masovni turizam, odnosno pojmu konvencionalni I komercijalni turizam. U stručnoj literaturi poznat je I pod drugim nazivima: meki, odgovorni, održivi turizam. To samo pokazuje da se radi o pojmu koji za različite autore ima vrlo različita značenja. U suštini radi se o tome da je stalan I povećan rast turizma, kojeg prate dramatične promjene izazvane novim oblicima prometa, svim vrstama ekološke polucije, povećanom izgradnjom turizmu namjenjenih objekata u turističkim područjima, te negativnim sociološkim I kulturološkim posljedicama, naveostručnjake da zatraže korijenite promjene u postojećem turističkom fenomenu.Upravo zbog toga dio se turističkih teoretičara zalaže za raspravu prije o alternativnim oblicima turizma (novim oblicima poznate pojave) nego o alternativnom turizmu (što može implicirati posve novu pojavu). Prema definiciji usvojenoj na međunarodnoj konferenciji u turizmu Ujedinjenih naroda u rimu 1963. Godine pod alternativnim se turizmom razumiju poslovna turistička putovanja, konvencije, hodočašća, obiteljska okupljanja, posjeta toplicama te turistička putovanja izletnika I onih skupina turista koji putuju radi “općeg razgledavanja”. Kasnije, ovim se pojmom željelo istaći velike promjene koje je doživio turizam, u širokom rasponu od promjena u ponudi I samom resursu do promjena u motivima putovanja, potrebama I ponašanju turista. Takav novi, alternativni turizam, po svojoj filozofiji I po svom sadržaju posve drugačiji od današnjeg turizma, zalaže se za poštivanje ekoloških principa I kriterija u turističkim područjima, veću zaštitu prirodnih vrijednosti I rijetkostite kulturno povjesnog nasljeđa, podržavanja ideje zaštite autohtonog okoliša. Alternativni turizam zahtjeva obostrano razumjevanje I jednakost između gostiju I domaćina. Po svemu ideje alternativnog turizma postave su nalik idejama održivog razvoja.
|